Nuklearka u Hrvatskoj? Nije pitanje hoće li se graditi, nego kada

Tema je, naravno, gradnja nuklearne elektrane u Hrvatskoj koja se sve češće spominje kao izvjesna opcija nakon što je jesenas ministar gospodarstva Ante Šušnjar potvrdio da postoji želja za tim i da se izrađuje zakonodavni okvir za osnivanje Agencije za nuklearnu energiju.

Nije više, dakle, pitanje hoće li se u Hrvatskoj graditi nuklearka, nego kada.

"Za stručne krugove nije pitanju treba li graditi, nego kada, ali o tome odlučuje Vlada. A na stručnim krugovima je da Vladi dokumentiramo kolika je naša spremnost da pristupimo takvom projektu. Pretpostavka za gradnju nuklearne elektrane je posjedovanje lokacije. Istraživanje lokacije je zahtjevan posao koji se ne može napraviti za šest mjeseci ili godinu dana", kazao je Čorak.

Nuklearna energija - najveće dostignuće ljudskog uma

Za Hrvatsku je velika stvar, dodao je, to što su istraživanja već završena 1990-ih godina.

"Napravljena su prema regulativi iz tih godina, a danas je malo elektrana u pogonu koja su imala istraživanja kakva smo mi napravili u 1990-ima i to na strožim kriterijima."

Svijet je, kaže, došao do spoznaje da su klimatske promjene neupitne.

"Planet će preživjeti, preživio je i složenije situacije, ali je pitanje je li to za nas, za čovječanstvo prihvatljivo. Ako želimo zadržati uvjete življenja na koje smo navikli, moramo učiniti sve da temperatura na Zemlji ne pređe rast od 2 stupnja. A jedina tehnologija koja osigurava energiju 24 sata dnevno je nuklearna energija koja predstavlja najveće dostignuće ljudskog uma", naglasio je Čorak.

Sigurnost nuklearki drugačija nego u doba Černobila

No čovječanstvo na umu ima i velike nuklearne havarije u Černobilu i Fukušimi.

"Napravio bih razliku između ta dva događaja. U Fukušimi ta je elektrana bila praktički već predviđena za zaustavljanje i nije bilo više ikakvih novih investicija, bila je zapuštena. Tamo se dogodila jedna tehnička greška, a pitanje je jesu li mogli predvidjeti cunami. Što se tiče Černobila, taj tip nuklearke je drugačiji od onoga što se danas prakticira, a prakticiraju se lakovodni reaktori kao u Krškom. U Černobilu se dogodila ljudska greška. Taj reaktor je bio namijenjen za proizvodnju plutonija za vojne svrhe, a usput je korišten i za civilne potrebe. U to vrijeme pristup sigurnosti u Sovjetskom Savezu razlikovao se od onoga na Zapadu", kazao je Čorak.

Danas bi, kaže, reaktori 3+ i 4. generacije trebali biti budućnost.

"Njihova specifičnost je da imaju pasivnu sigurnost, što znači da u uvjetima bilo kakvog incidenta mogu 72 sata biti bez vanjskog hlađenja i u tom vremenu mogu se napraviti svi korektivni koraci da ne dođe do oštećenja."

"O izboru tehnologije odlučit će politika"

Za male modularne reaktore Čorak je kazao da su tehnologija čije će prototipovi biti dovršeni tek 2032. godine.

"Mi to ne možemo čekati. Mi moramo uzeti tehnologiju koja je već pokazana i dokazana", istaknuo je.

Nekoliko je zemalja i kompanija na koje se može računati u izgradnji nuklearke.

"Od zemalja koje danas imaju mogućnost isporučiti nuklearnu elektranu to je prije svega SAD, ali tamo ih već dugi niz godina nisu gradili i koriste industrijske potencijale Južne Koreje i drugih zemalja. Tu su još Francuska, Južna Koreja koja je uspješno izgradila četiri nuklearne elektrane ukupne snage 6000 MW u Emiratima za sedam godina i apsolutno prihvatljivu cijenu od 24 milijarde dolara. Japan ima izuzetne potencijale, ali su s obzirom na situaciju koja se desila (u Fukušimi) ostali u zapećku. No definitivno su sposobni za to. Kinezi su kupili tehnologiju od Amerikanaca, a danas grade svoje poboljšane varijante tog koncepta za manje od pet godina. Rusija ima također te mogućnosti. Izbor tehnologije je primarno političko pitanje. Politika će odlučiti koja će zemlja biti preferentna za isporuku tehnologije", pojasnio je.

"Prije 40 godina bili smo spremni graditi nuklearku"

Koji bi bio realan rok za izgradnju nuklearne elektrane u Hrvatskoj?

"Imamo istražene lokacije i potrebne su određene novelacije, a to se može obaviti paralelno s pregovorima s potencijalnim proizvođačima. Tender treba malo korigirati no to se sve može napraviti brzo. Bitno je da imamo zakonodavni okvir, koji je Vlada pustila proceduru. Dao sam i osobno neke sugestije za poboljšanja. Ključno je da Vlada prepozna da smo imali nuklearni program, da je Hrvatska bila spremna prije 40 godina graditi nuklearnu elektranu i da de facto treba krenuti tamo gdje smo stali. U 2026. bi trebalo donijeti odluke, ove i iduće godine obaviti novelaciju dokumenata pa koncem 2028, i početkom 2029. sklopiti ugovore i otvoriti gradilište. A tko bi bio angažiran na tome, to je političko pitanje. Uglavnom, između 2033. i 2035. bi mogli imati nuklearku", kazao je.

To je potrebno, dodaje Čorak, jer Hrvatska u pojedinim dijelovima godine uvozi i 50 posto električne energije.

"Ministru Šušnjaru skidam kapu za ono što je kazao (na energetskoj konferenciji Jutarnjeg lista u utorak, nap.a.) da je politika vezana uz obnovljive izvore energije bila potpuno pogrešna. Što smo s njome dobili? Ne puno. Ne kažem da se obnovljivi izvori ne koriste, ali se moraju optimizirati. Ta bi se tehnologija trebala kombinirati s proizvodnjom vodika koji se onda može spremati", rekao je Čorak u Novom danu na N1.